TAḪMĪS U RUKOPISNOM DIVANU HASANA BOŠNJAKA / TAḪMĪS IN THE MANUSCRIPT DĪWĀN OF HASAN BOŠNJAK

Ključne riječi: taẖmīs, klasična književnost, Hasan Bošnjak, intertekstualnost, književno-kulturni identitet.

Sažetak: Taẖmīs, kao specifična poetska forma, predstavlja važan segment orijentalno islamske književne tradicije. Ovaj žanr podrazumijeva oblik intertekstualnosti u kojem pjesnik stupa u dijalog s drugim autorom, dodajući svoja tri stiha već postojećem distihu, čime nastaje strofa od pet stihova. Takva struktura zahtijevala je dosljedno jedinstvo metra i rime, što svjedoči o visokom stepenu pjesničke vještine i estetske discipline. Hasan Bošnjak, pjesnik koji je krajem 18. i početkom 19. vijeka živio u Medini, stvarao je na arapskom jeziku i iza sebe ostavio divan sa tristo pet pjesama različite dužine, većinom panegiričkog karaktera. Uz pohvalnice, pisao je i pjesme u žanrovima taẖmīsa, taštīra i tasbīʿa, koji se razlikuju prema broju stihova metateksta i prototeksta. Njegovi taẖmīs-tekstovi obuhvataju stihove klasičnih pjesnika poput al-Mutannabīja, Ibn Zaydūna, Bahāʾ al-Dīna al-Miṣrija i ʿUmara ibn Farīda, ali i njegovih suvremenika, među kojima se ističe Muḥammad Amīn. Taẖmīs Hasana Bošnjaka i Mutenebbija može se analizirati kroz tri ključna aspekta: strukturu, motive i temu. Ovo pokazuje kako taẖmīs funkcioniše kao intertekstualna praksa, gdje se novi stihovi ne samo nadovezuju na prethodne već i stvaraju novi kontekst i značenje. Ove pjesme nisu samo primjer pjesničkog majstorstva, već i dragocjen uvid u dinamiku književnog dijaloga između različitih prostora i epoha. Istovremeno, one potvrđuju kulturnu ukorijenjenost bošnjačkog autora u arapsko-islamsku tradiciju te doprinose razumijevanju interakcije književnosti i identiteta.